Stroj za maglu

"Onoga jutra kad je sve pocelo bila je magla. Povijala se oko mene dok sam brzim koracima grabio pokraj autoputa, vrebajuci priliku da ga pretrcim. Iz magle su izranjali osobni automobili onih koji pocinju raditi u sedam, kamioni u tranzitu, kombiji sto razvoze robu po trgovinama, a ja sam zastajkivao, zadihan, usplahiren, udisuci opori miris vlage, i osvrtao se lijevo i desno, ne usudujuci se prijeci. Osjecao sam kako mi se zeludac steze, jer od nervoze nisam uspio ni doruckovati, i stalno sam pipkao po dzepovima i zavirivao u torbu, provjeravajuci jesam li sve ponio. Dobro se sjecam svakoga trenutka toga jutra, i sjecam se da sam cak bio osobito razocaran time sto je magla, jer sam dan koji je upravo zapocinjao, mastajuci o njemu dugo unaprijed, zamisljao sasvim drugacije. U posebnome raspolozenju u kakvom sam bio, gotovo da sam tu maglu protumacio kao predznak, kao nesto simbolicno u vrlo losem smislu te rijeci."