Pejzaž Ljubav Duh

Pjesme koje nam je darovao pjesnik Zvonimir Lešic svojom drugom zbirkom "Pejzaž, ljubav, duh" govore nekim svojim posebnim jezikom kao kad je jedan svetac pricao sa pticama, tako se i ove pjesme citaju posebnom pažnjom i posebnim osjecajem, jer ovaj Pjesnik govori dušom, a ne obicnim razgovorom i razigran je kao dijete, da bi vec u sljedecoj pjesmi ozbiljno progovorio o ljubavi, sreci, tuzi, Bogu, napuštenosti. Dok sam citala Pjesnikove pjesme, moram priznati kako su me najviše dotaknuli njegovi duhovni stihovi koji su toliko seriozno istkani pred naše oci, da sam jednostavno u sebi poklonila posebnu pozornost toj poeziji. Pjesnik se obraca svakome od nas, on nas svakog zove i Pjesnik je svakome od nas prijatelj. On je jedna bezazlena duša koja radost života nalazi u pjesmi, glazbi, umjetnosti, to je osoba koja ce nas iznenadivati svojim šaljivim, ali ivrlo serioznim stihovima. Pjesnik vjeruje samo u ono za što mu je srce otvoreno i samo u ono što ga dozove i zaustavi, da ostane cijeli život uz to. Pjesnik vjeruje u ono cemu zahvaljuje za svaku minutu svog života koja polako tece, za ovaj sat života koji polako prolazi, za ovaj dan što je došao i odlazi, za ovo ljeto koje je sada ovdje i više kao takvo nikad biti nece, jer doci ce drugacije ljeto, drugaciji ce i on biti i vjeruje, da je poezija sjajna zvijezda što na nebu sja. Jadranka Varga